Skip to main content

Lutkar


General Erik Lundendorf je sedeo u mraku svoje kancelarije, prebirajući sećanja iz ratnih godina, kada je organizovao prevoz Lenjina, 2.5 miliona funti i vođe boljševika, uz pomoć braće iz Engleske. Blindirani voz iz Švajcarske, preko ratom zahvaćene Evrope, u Rusiji je uspešno zasadio seme Boljševičke revolucije, bez obzira na neuspeh 1905, bacajući je na kolena. Crveni teror, veliki eksperiment pred konačnu pobedu, čije su temelje postavili frankista Marks, kapitalista Engels i Moses Hes, uspešno je satirao sve svoje protivnike, pripremajući Evropu i svet za potpunu reorganizaciju.  Rat je sada izgubljen i rad u Rajshveru ga čini odveć umornim. Nemačka je na kolenima, Versaj, sa svojim nemogućim uslovima, je utabao put za novi, potreban, rat. Veliki, još veći, samo što niko više ne želi da se bori u njemu, valjda su užasi otrovnog fronta još uvek sveži.

Photo by Scott Rodgerson on Unsplash

Zovi te mi Karla, odsečno je zapovedio svoj sekretarici. Nakon desetine minuta, na vratima se pojavio kapetan Karl Majr, vođa operativne jedinice Rajhsvera, zadužen za rad sa doušnicima.

- Karl, zatvori vrata. Ne moram da te podsećam da te zakletva obavezuje na tajnost. Kao što znaš, Bavarska Sovjetska Republika je propala, Kurt Ajznera je ubio Anton Graf u trenutku kada je Ajzner hteo da podnese ostavku. Graf je bio očajan što ne žele da ga prime u Tule. Rozenberg i Hes su se oštro suprotstavili njegovom prijemu, zbog njegovog jevrejskog porekla, valjda je ovako hteo da se dokaže. Nakon Ajznera Eugen Levinej držao se do maja, sve do trenutka kada su Frajkori u Minhenu ugušili pobunu. 

- Naravno da se sećam generale, nema potrebe da me podsećate, deo mojih ljudi je bio na obe strane, Adolf Hitler, Julijus Šrek bili su na strani boljševika, ostali na strani Frajkora. Hitler je tada uhapšen u društvu Eugenovog telohranitelja, bio je izabrani predstavnik vojničkog veća koje je učestvovalo u propagandnom radu republike.

- Pričaj mi malo o redovu Hitleru, kakav je? Nama treba novo lice, neko ko će da uzburka narodnu, a posebno radničku krv, ali servilan nama. Potrebna nam je Bruhilda ili Jovanka Orleanka, koja ima harizmu da povede ono što je ostalo od Nemaca i Nemačke u novi rat. Na tome rade i naši prijatelji u panslovenskim i panturskim udruženjima. Hrišćanska tradicija je odveć slaba i popustljiva, teško ih je motivisati posle ovog poraza. Uzalud smo tražili po obroncima Nemačke, Alpa i Skandinavije ko može da podigne mač osvete. 

- Trenutno je angažovan na zadacima špijuniranja i socijalista i komunista, to su ipak njegovi prijatelji iz posleratnih dana. Sa nekima od njih bio je i na sahrani Ajznera, u svojoj fioci imam fotografiju. Moram primetiti da ne deluje preterano pametan, ali ume lepo da govori, elokventan je i ume da privuče slušaoce. Uz odgovarajući trening možemo od njega napraviti pouzdanog saradnika i harizmatičnog lidera, ako treba.

- Karl, šta misliš o Antonu Dreksleru? Nemačkoj Radničkoj Partiji? Mogu li se privoleti da rade sa nama? Tamo su skoro svi članovi Tule!

- Mislim da je čovek od integriteta, ne voli Jevreje jer ih drži odgovornim za propast Nemačke, zbog Balforove deklaracije i uvlačenja Amerike u rat, uticajem bankara, prvenstveno Brandisa. Misli da su sposobni svaku situaciju da okrenu u svoju korist, čak i ako je potrebno da rade sa svojim neprijateljima, formirajući kontrolisanu opoziciju. Cionista se posebno plaši, verujući da su spremni na svaku žrtvu, za razliku od asimilovanih, normalnih, Jevreja. Misli da slepo veruju u kriptična predskazanja Kabale. Mogu vam dostaviti izveštaj jednog od doušnika. Ideološki je ipak spreman da pređe preko razlika i da pokuša sa socijalistima da formira zajednički front. Nije harizmatičan, teško da može da privuče više od ovo malo sledbenika koji se okupljaju po lokalnim pivnicama. Ako mene pitate, na njegovo mesta stavio bih pouzdanijeg, naŝeg, čoveka.

- Šta Hitler misli o Jevrejima?

- Divio se Ajzeru i Eugenu, tesno sa njima sarađivao. Jedan od njegovih najboljih prijatelja Emil Moris je Jevrejin, kao i mnogi iz njegovog okruženja. I dalje lepo priča o lekaru koji je lečio njegovu majku. Hitlerov prijatelj koji je išao u istu školu kao i on u Lincu, tvrdio mi je da je Hitlerov otac jevrejsko kopile i to ni manje ni više, nego Rotšilda, mada za to nema opipljivih dokaza.

- Misliš da možemo da ga obučimo da se predstavlja kao antisemita? To je apsolutno neophodno za konačan rasplet i uspostavljanje novog poretka.

- Uz odgovarajući trening i pranje biografije, mislim da neće biti problema. Obuku može započeti već na leto u organizaciji Gotfrida, njegove metode su vrlo ubedljive. Nakon toga već u septembru možemo ga poslati na skupove Radničke partije. Mislim da će mu se to i svideti, pivo, pesma, konobarice, umesto kamerne atmosfere komunističkih skupova. Mi ćemo obezbediti uzbudljivi provod, besplatno pivo i cigare, da razgalimo golje. Znate da je članovima Rajhsvera, zabranjeno da se učlanjuju u političke stranke?

- Čitaš mi misli, mislio sam da obučimo nekolicinu ljudi i da ih infiltriramo unutra. Ne brinite, dobićete od mene pisanu dozvolu ili da ga prividno isključimo iz službe. Potrebna mi je snaga koju neće direktno povezati sa nama, dapače, koja će nam biti javno suprotstavljena, da senka sumnje ne padne na nas. Snaga koja će ojačati Nemački duh i motivisati za rat, uz svesrdnu pomoć braće. Treba nam jako političko, ideološko, ekonomsko i vojno krilo. 

- Ideološka krilo, mora doći iz Tule. Ideologija mora biti, kao što ste sami primetili, prvenstveno paganska, nadahnuta Vagnerom, jer samo ona može inspirisati ljude na novu borbu, potiskujući hrišćanski moral. Sa druge strane moramo imati podršku crkve, posebno Jezuita. Obojca smo svesni okultne prirode ovog sveta i okultne moći su nam neophodne za uspeh. Mislim da su Rudolf, Gvido i Libenfels, najpogodniji za ovaj projekat. 

- Prvo je potrebno da podignemo vidljivost, trebaju nam novine. Znaš li neke koje bi  mogli da preuzmemo?

- Šta mislite o Felkišer beobahteru (Narodni posmatrač)? Uz skromna ulaganja, možemo preuzeti novine i postaviti Hermana Ešera za glavnog urednika.

- Zar on nije deklarisani socijalista ili komunista?

- Bio je. Sa osmehom odgovori Karl. Svako je bar jednom u životu bio socijaldemokrata, uvek se može pozvati na taj izgovor. Izvinite što sam sumnjičav, za ovakav poduhvat treba nam podrška banaka i krupnog kapitala, novine su potrebne, ali novac još više. Imate li nekoga u vidu?

Erik je razmišljao o sastanku održanom u hotelu Četiri godišnja doba u Minhenu, gde je sa predstavnicima kapitala, visokim oficirima, planirano pokretanje novog rata i gde su očajno shvatili da ga ne može pokrenuti nekolicina fanatika, već je za to potrebna podrška celokupne radničke klase.

- Ekart je veza sa finansijerima, dogovoreno je da Hjalmar Šaht preuzme brigu o ekonomiji, nakon neizbežnog kraha privrede i marke. Krah je neophodan da bi se izbeglo dalje plaćanje reparacija, ali i da bi država preuzela kontrolu nad ključnim resursima. Država će nakon toga omogućiti veći profit i jeftinu radnu snagu. Kada počne novi rat, kapital će biti izmešten u Ameriku.

- Hjalmar Šaht? Zar nije on mason i član demokratske strane? Možemo li sebi da priuštimo otvorenu podršku jednog brata?

- Nažalost ili na sreću, nemamo drugog kandidata za ovu funkciju. Čovek je ekonomski genije sa vezama na zapadu, a posebno u Americi. Jedino preko njega možemo obezbediti neometan priliv kapitala i tehnologije. Kao što i sam znaš, ukoliko je potrebno, možemo ukinuti niži ešalon, svakako nisu dovoljno prosvetljeni.

- U redu. Mi ćemo se sa naše strane potruditi da neometano obavlja svoj posao. Što se tiče vojnog krila, možda je najbolje da povedem Hitlera u oficirski klub "Gvozdena Pesnica", ratnog veterana Ernsta Rema? Ako izuzmemo da se po vojsci priča da je peder, čovek je izrazite snage, volje i odlučnosti. Svi veterani gledaju u njega kao Boga. Ako poradimo na njegovom egu, može biti izuzetno koristan, samo se bojim njegove preke naravi. MIslim da se Hitler i on poznaju od ranije.

- Odlično. Kratko odgovori Erik. Budite spokojni, nakon što konsoliduje vojsku, poslaćemo ga na zasluženi odmor. Kao i mnoge koji znaju previše, pomislio je u sebi Ludendorf. Karl, za ovakav poduhvat potreban je manifest. Novine su zgodne, ali nisu trajne i dovoljne. S duge strane, teško je plasirati ideološku knjigu u javnost, niko danas nije preterano zainteresovan za čitanje političke literature. 

- Mislim da precenjujete Hitlerove kvalitete, nije sposoban ni da napiše dve stranice ratnog dnevnika. 

- Spreman sam da se sa Rosenbergom, Haushoferom, Epom, Ekartom, Benhardom i drugima upustim u taj poduhvat, samo ne znam kako to da plasiramo.

- Prvo, za manifest je potrebno vreme. Drugo, potrebno je motivisati ljude da to pročitaju. Ako bi ga Hitler "pisao" u zatvoru, imali bi dobru municiju za popularizaciju, kao i pranje njegove biografije, a samo suđenje možemo upotrebiti u propagandne svrhe, pogotovo uz popularne novine. Radnici i prost narod traže heroja koji će im povratiti ukaljanu čast. Sa Hesom mogu da organizujem štampanje i plasman, a vi smislite kako će Hitler završiti u zatvoru. Znate da je Hes engleski đak, ako zatreba, možemo ga upotrebiti za direktne dogovore, iako nije upućen u sve planove.

Erik se duboko zamislio, osećao se kao da igra neki nevidljivi tango.

- Generale, smem li da vas priupitam nešto? Da li mislite da ovo možemo da držimo pod kontrolom?  

Erik ga je samo strogo pogledao i odsečno odgovorio:

- Kapetane, laku noć. Uvek je sve pod kontrolom, čak iako u očima naivnih to ne deluje tako. Mir je ionako samo mali predah u beskonačnom ratu. 

Karl je za sobom zatvorio vrata, laganim korakom izašao na Minhenske ulice i nestao u noći.

[1] I Was Hitler's Boss 

Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f...

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet...

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vr...

Rupa

Akademija, od milja zvana "Rupa", beogradski CBGB , jedno je od legendarnih andergraund mesta ovog grada na kojem su nam mnogi zavideli i žalili što nisu imali priliku da ga posete u vreme najvećeg sjaja. Kasnih osamdesetih smo bili klinci, nesvesni svega mračnog što se spremalo, a devedesetih suviše priviknuti na ono što se događalo. Mnogi su pisali o ovom kultnom mestu, želeo bih da dodam mojih pet centi, kako sam ja, izgubljeni klinac to doživeo, na kraju jedne epohe. Photo by Akademija Već od treće godine srednje na Akademiju smo gledali kao na mitsko mesto, pokušavali da uđemo, muvali se okolo. Ko zna koliko puta su nas oduvali sa vrata, prezrivo nas gledajući. Da bi ušli u "Rupu" trebala vam je propusnica ili probuđeno sažaljenje jednog od čvrstih momaka na ulazu , u suprotnom završili bi ste u KST-u. Par likova, namrgođenih njuški, ponekad i Bilja na malom stepeniku ispred vrata, a ispred njih gomila opuštenih frikova, od kojih su neki već uveliko bili...

Smrt jedne ideje

Telefon je neprestano zvonio, nadao sam se da će ignorisanje rešiti problem. Od kada sam se zaposlio u OZII skoro da nemam slobodnog vremena, jednostavno ideja je previše, snalažljivost smo morali da podignemo na nivo penzionera koji živi od svoje penzije. Moja porodica i dalje veruje da sam sekretar u odboru za bezbednost saobraćaja, koji rešava kosine, useke i "korićenja" reka. Photo by  Elijah O'Donnell  on  Unsplash Ideja je najopasnija stvar na svetu. Ako se ostavi bez kontrole, uz pionire, entuzijaste i altruiste može da pomera planine, ruši sisteme, usrećuje čitave narode. Apsolutno je neophodno saseći je u nastajanju, dok je još mladi pupoljak. Ranije se protiv nje borilo metodom grube sile, paljene su knjige, zabranjivane novine i časopisi, eliminisani nosioci. Interno u službi to zovemo, praistorija medijskog delovanja, mada neki sa setom i dalje gledaju na idole Gebelsa i Beriju (koji se doduše kao šef policije više bavio operativnim, a ne ideološkim aspe...

Štafeta

Štafeta mladosti za mene je najjači trip ex Jugoslavije. Neverovatno kolektivno ludilo, ili masovna hipnoza koje smo proživljavali, šokirani što i englezi ne rade to isto. Prvi simptom ludila je kada mislite da sa svima ostalima nešto nije u redu. Hm, ček, bolje o tome sada da ne razmišljam. Elem, prosto ne mogu da poverujem da je 12500 omladinaca spontano došlo na ideju da sa motkama u ruci trči po celoj državi, ne bi li odali počast bilo kome. Više volim da verujem da je Tito to smislio dok je pušio gandžu u periodu dosade između rata i Golog otoka. Tačno mogu da ga zamislim: on na plaži u kupaćim gaćama, puši spravu maskiranu u tompus, usput nateže skupoceni viski ne bi li se dodao, ispao mu stomak, dok Jovanka, onako guzata sa punđom na glavi paradira okolo, tada još lična sekretarica, besna što ne može da premesti Davorjankin grob iz dvorišta svoje buduće kuće, mrmlja sebi nešto u bradu, traži izgovor za svađu. Tito se pravi nezainteresovan, sam sa sobom vodi unutrašnji dijalog, ...

Solarna oluja

Popodnevno sunce u partnerstvu sa roletnom učinilo me je pospanom zebrom izvaljenom na krevetu. Žmurim, razvlačim se, dok svetlost polako nestaje. Najednom jak prasak, varnice iskaču iz svih štekera u stanu. Teško ustajem, oslonjen na jednu ruku, dolazim do prekidača, želim da upalim svetlo, ništa se ne događa. Nema struje. Okrećem se oko sebe, sat na šporetu ne trepće veselo, kako to obično čini. Otvaram ulazna vrata, na hodniku je već mrak, prekidači ne rade. Oseća se dim, vidim komšiju kako jedva gasi mali požar u kuhinji, srećom uspešno. Tražim mobilni, ne bih li osvetlio dubine mraka, nalazim ga u procepu pored naslona kauča. Podižem ga, mrtav je, ne radi. Ima veliku fleku preko celog ekrana. Čujem kako me neko spolja doziva, prvo nerazgovetno, zatim sve glasnije. Na ulici je već polumrak, čujem graju, otvaram prozor, klinci viču da im otvorim vrata ne radi interfon. Ništa se od uređaja ne čuje, ni automobili, ni muzika, samo glasovi. Ne znam šta se dešava, valjda će uskoro o...

Grobar istorije

Dobijam uputstva, odlazim na dogovoreno mesto. Čeka me lik, u odelu sa tankim belim prugicama, naočarima, prekrštenim rukama u predelu genitalija. Hladno klimne glavom, pokazuje mi da ga pratim. Ulazimo u neugledni ulaz, već je noć, sumnjivo mi je bilo što je razgovor za posao zakazan u 23h. Silazimo u podrum, iza čeličnih vrata počinje lavirint. Napred, levo, napred, desno, napred, napred. Posle desetak minuta, izlazimo u veliki prostrani mermerni lobi i prolazimo do vrata. Ulazim, sekretarica bujnih grudi i dubokog dekoltea, jakog karmina i dražesnog osmeha molim me da sednem na udobnu crvenu fotelju. Čekam. Čekam. Čekam. Nakon dvadesetak minuta, nizak gospodin, sa upadljivo zalizanom kosom zove me na razgovor. Photo by  Joanna Kosinska  on  Unsplash Vidim da ste se prijavili na dve pozicije, menadžer skrivanja podataka od javnog značaja, tzv Grobar Istorije i poziciju menadžera dovođenja u zabludu, interno, Falsifikator Istorije. Kolega koji se do skoro bavio fa...

Mala noćna evolucija dizenterične amebe

Nestrpljivo gledam na sat, uskoro će tri sata, ne mogu da dočekam da se izvalim na kauču uz novine i kafu nakon popodnevnog ručka. U glavi prebiram događaje sa poslednjeg samoupravnog sastanka. Struka u meni se buni, ali stvarno ne mogu da ulazim u sukob sa direktorom. Od kada sam se učlanio u partiju sve je krenulo uzlaznom putanjom, napokon sam dobio stan, a supruga je dobila posao u institutu. Tata je ogorčen što sam prestao da slavim slavu, ali šta bi drugovi iz komiteta rekli ako bi se to pročulo. Znam da mi niko ne brani, ali plašim se da bi me vratili na staru poziciju, kako bi onda mogli da planiramo letovanje u Baškim Vodama? Juče sam pisao nedeljni izveštaj o razgovorima sa kolegama, koji predajem našem portiru, koji je povremeno i direktorov vozač, ustvari bezbednjaku zaduženom za naše preduzeće. Ranije je glumio alkosa i ordinirao u "Poslednjoj šansi", dok ga nije razotkrio jedan od lokalnih momaka jakih pesnica, javno ga prozivajući da je "smrdljiva pandurč...

Kako sam sjebao svet

Mrzim ova dosadna podneva, danima gledam u monitor ekrana prateći DNK sekvence, sve izgleda kao u Matriksu. Sa nama je i kolega koji je došao iz Amerike da nam pomogne, odlično se slažemo i dobro sarađujemo, što je iznenađujuće s obzirom na moj loš engleski. Dugo se bavim genetikom, uvek me je intrigirala činjenica da smo svi mi samo parče dobro isprogramiranog softvera i genijalnog hardvera. Tek je razvojem računara to postalo toliko očigledno. Imamo centralnu procesorsku jedinicu, imamo magistrale, imamo periferne uređaje, imamo hard diskove, na nekom drugom, biološkom nivou. Photo by Bill Oxford on Unsplash Za medicinu i biologiju sam se zainteresovao slučajno, praktično da bih se dodvorio tadašnjoj simpatiji, s druge strane hakovanje me je još kao malog jako zanimalo, naročito mogućnost da nateraš neki stroj da radi ono što mu govoriš, da ga okreneš protiv njega samog, da ga nateraš da seje zarazu putem disketa i kasnije interneta. Neverovatno je da mi se sada pružila prilika da i...