Sa setom razmišljam o starim filmovima gde su kadrovi ispunjeni duvanskim dimom u kojima promiču crno bele lepotice dugih nogu, gracioznih pokreta, provlačeći se kroz dimne skulpture. Krijem se u mraku kancelarije na poslednjem spratu dekanata i kroz odškrinut prozor izduvavam dim, gledajući na plato ispred Filozofskog fakulteta, skriven u senci. Teška društvena situacija, poput zimske zagušljive magle, u sećanje mi vraća i filmove poput Zmijskog gnezda ili Kabarea. Ispucale pločice koje prekrivaju zapušteni prostor jasno nam predočavaju značaj visokog obrazovanja u šupljim glavama onih koji državu vode, dok je Njegoš skrenuo pogled od bašte kafića koji je nekada bio knjižara. Photo by MAHDI HAJIZADE on Unsplash Petak je odavno izgubio onu mladalačku draž, dan se kao slina razvlači po kiši iščekujući svoj kraj. Između retkih slučajnih prolaznika uočavam nabildovanog lika, ispod nadstrešnice, kako ulazi na pomoćni ulaz zgrade fakulteta noseći poveći ranac na leđima. Dovoljno neobično d...