Kada kažem Hegel, pomislim na namrgođenog Nemca u nekoj teškoj, osamnaestovekovnoj odeći, zamrznutog u tamnom portretu rembrantovskog tipa. Iza njegovih leđa stoje Marks i Engels, Lenjin i ostala boljševička, šabatijanska, bulumenta, koja na temeljima njegovog učenja razara ovaj svet kroz neprestanu borbu teze i antiteze. Međutim, kada se zađe u njegovu misao, čoveka koji je pre filozofije završio teologiju, kada se ta misao poveže sa mistikom koja iz njegovih dela izbija, može se sagledati izuzetno kompleksan, ali kompletan, sistem, koji je čak i za mnoge moderne filozofe praktično nedokučiv, usled ograničenosti duha stesanog modernim obrazovanjem i odbacivanjem transcedentnih i transcedentalnih ideja. Photo by - Landsmann - on Unsplash Hegel je predstavnik apsolutnog idealizma, za njega svemu prethodi duhovna, beskonačna apsolutna ideja, apsolutni duh, koji sam sobom određuje šta u istini jeste istina . Taj duh teži svom otelotvorenju, samoiskazanju, kao i samospoznaji putem svesnih...