Mnogi danas duboko u sebi osećaju da sa ovim svetom nešto nije u redu. Osećaju zlo koje se kao mastilo širi po vodi istovremeno odbijajući da poveruju da neko to mastilo sipa i da su oni ti koji ga mešaju svojim odbijanjem da prihvate realnost, tačnije da su saučesnici ili korisne budale, nazovite to kako želite. Photo by Mahdi Bafande on Unsplash Ljudi ne žele da veruju iz nekoliko razloga, ukratko ću probati da ih objasnim. Prvo, Bogu hvala, većina nas su normalni, nepatološki likovi, sa duboko usađenom empatijom koju su u nas ulili roditelji, prijatelji i rodbina. To je ujedno i naša najveća snaga, ali nažalost i slabost. Slabost je zato što normalan čovek jednostavno odbija da poveruje da može da postoji toliko zlo spremno da ubija decu, truje vazduh, drži vas u zatvoru, ubije bolešću iz laboratorije ili vakcinom. Iako svaki normalan čovek ne želi u to da veruje, to ipak ne znači da se zlo ne dešava i upravo to uporno odbijanje da se objektivno pretresu činjenice sve više i više
Eoni prolaze ... Prolaze ... Za mene taj termin nema smisla jer sam beskonačan, bezvremen, nestvoren. U svom savršenstvu sam i samosvestan, iako niko način na koji jesam ne može da pojmi, obuhvati. Sve sam napravio i stvorio, znam kako se svaka i najmanja čestica pomera u ovom univerzumu, iza kojeg je takvo ništa, da ni ono što ljudi zovu vreme ne postoji. Pošto sam stvorio i zakone, znam sudbinu svake čestice, sva njena stanja, "bivša", "sadašnja", "buduća" odjednom. Ljudi, na koje ću se vratiti kasnije, ne mogu da pojme stanja stvari odjednom zato im treba ono što oni zovu vreme, da događaje dovedu u neki redosled, da svojim konačnim umom njihovu beskonačnost mogu da spoznaju. Photo by Austin Chan on Unsplash Sve je tako predvidivo. Iz te predvidljivosti rodila se ideja da sebi, onome koji zna sve, omogućim da nešto ne znam, rečnikom ljudi ideja da prekratim dosadu. Kako se rodila ideja meni, meni koji u sebi sadrži sve ideje i koji je njihov uzrok? Ve