Svi imamo neko magično mesto koje živi u našem sećanju, na koje mislimo kada smo setni, kada nam je teško, kada želimo sami sebe da bodrimo i oraspoložimo. Mesto koje nas ispuni toplinom svesni da je, kao jezici izolovanih etničkih zajednica, ostalo zamrznuto u našoj mašti i koje očajnički pokušavamo da sačuvamo od zaborava. Kako mi bude nadolazila inspiracija, u nekoliko priča, pokušaću da dočaram magiju mesta, iako su prošle decenije, koje i dalje čuvam u srcu kao nešto najlepše što mi se događalo, naravno provučeno kroz filter vremena koji stvari uvek prikazuje lepšim nego što jesu ili su bile. Stiniva Nakon fijaska od letovanja '84 u Rovinju, rešeni da se malo oraspoložimo, a usput da se matorci izmire, krećemo preko Šibenika, slapova Krke i Splita do ostrva Vis, nesvesni koliko će nam ta odluka promeniti živote. Ideja je bila da obiđemo maminu koleginicu u uvali, animalnog imena, Ženka. Divljina, improvizovana kućica blizu mora gotovo trenutno hipnotiše matorce, mene je...