Skip to main content

Grobar istorije

Dobijam uputstva, odlazim na dogovoreno mesto. Čeka me lik, u odelu sa tankim belim prugicama, naočarima, prekrštenim rukama u predelu genitalija. Hladno klimne glavom, pokazuje mi da ga pratim. Ulazimo u neugledni ulaz, već je noć, sumnjivo mi je bilo što je razgovor za posao zakazan u 23h. Silazimo u podrum, iza čeličnih vrata počinje lavirint. Napred, levo, napred, desno, napred, napred. Posle desetak minuta, izlazimo u veliki prostrani mermerni lobi i prolazimo do vrata. Ulazim, sekretarica bujnih grudi i dubokog dekoltea, jakog karmina i dražesnog osmeha molim me da sednem na udobnu crvenu fotelju. Čekam. Čekam. Čekam. Nakon dvadesetak minuta, nizak gospodin, sa upadljivo zalizanom kosom zove me na razgovor.

Photo by Joanna Kosinska on Unsplash
Vidim da ste se prijavili na dve pozicije, menadžer skrivanja podataka od javnog značaja, tzv Grobar Istorije i poziciju menadžera dovođenja u zabludu, interno, Falsifikator Istorije. Kolega koji se do skoro bavio falsifikovanjem, izrazio je želju da nas napusti, proradila mu je savest, izgleda da instruktor na obuci nije dobro radio svoj posao. Želju smo mu ispunili, njegovim najbližima smo rekli da je pobegao sa drugom ženom na Maldive. Nije li to ironija, gotovo kao crnohumorna šala? Nažalost, to mesto se brzo popunilo, ipak je u višem platnom razredu. Kolega koji je bio grobar, naglo je preminuo od srčanog udara kada su podaci koji govore o pravim uzrocima rata, volšebno objavljeni u lokalnim novinama. Služba za obesmišljavanje je zbog toga imala užasno puno posla. Jasni su vam izazovi? Ova plata traži veliku odgovornost, to vam je jasno? Oprostite što mnogo pričam, retko imamo nekog novog ovde.

Članovi smo međunarodne organizacije, mi u šali to zovemo sindikat, tako da često sarađujemo sa inostranstvom. Vidim dobro stojite sa engleskim, a elementarno znaje ruskog sigurno će biti od korisiti. Nažalost mnoge stvari su sahranjene i pre nego što signu do nas, tako da nemamo širu sliku. Internacionalni projekti najbolje se plaćaju i praktično su glavni izvor našeg finansiranja. Naručioci posla nikada nisu poznati. Prošli ste kurs brisanja savesti?

Vaš rad sastoji se iz dva dela. Fizički morate ukloniti sve dokaze, pominjanja, sećanja, ah nekada i neke od aktera (gleda u vrhove svojih cipela) događaja koji vam je dodeljen u tekućem sprintu ili, još bolje, mobilisati volontere koje ćete ubediti da to rade za vas radi višeg cilja ili političke korektnosti. Za svakog volontera, dobijate bonus, jer je to direktna ušteda. Doduše eliminacija volontera, ukoliko je potrebna, nekada je skuplja od inicijalnih troškova, vodite računa. Do pojave interneta, verujte ovaj posao je bio pesma, sada je pretvoren, žao mi je što to moram da kažem, u pakao. Ipak druga odeljenja su doživela vrtoglav rast, Bogu hvala za fejk vesti, možete kasnije aplicirati za premeštaj.

U sklopu obuke, morate proći nekoliko kurseva, brisanja savesti, siguran sam da će biti završen sa najboljim ocenama, brisanja sopstvenog mišljenja, rukovanja hladnim oružijem, brisanja solidarnosti i brzog kucanja.

Kako vam se čini? Svet bi bio potpuno drugačije mesto da ovaj odgovorni posao nisu radile generacije pre vas, kolega iz arhive kaže vekovima. Svakako je sada kasno da se predomislite. Dajte mi prst, malo ću vas bocnuti, taaako. Potpišite ovde ...


Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vrhunske, instan