Simboli prenose poruke direktno u područje nesvesnog gde ih naša praiskonska intuicija, usađena u nama još u procesu stvaranja, prima i tumači. Šestar i ugao, koji opkoračuju G i primaju ga u svoju toplu matericu simbolizovanu unutrašnjim prostorom, i danas su predmet našeg profanog tumačenja jer nas kopka moć koju upućeni crpe iz njega. G za neke God, za druge Geometry, za treće Generative. Za mene sva tri, imajući u vidu teološku osnovu na kojoj ovaj simbol stoji, kao i činjenicu da se iza svake okultne tajne krije trojstvo, na renesansnim slikama i medaljonima često predstavljeno kao tri Gracije. Bog, svojim generativnim, muškim principom (Sunce), i ženskim materijalnim (Mesec) reprezentovanim geometrijom, stvara, da ne kažem oplođava. Osim toga, šestar i ugao formiraju takozvani Solomonov pečat, koji se i onda, a vidimo i danas pogotovo u sferi geopolitike, koristi za kontrolisanje demona, ne bi li se teurgijom ostvario neki ovozemaljski cilj. Isti simbol može se predstaviti pomoću dva rimska broja 10, tačnije XX, kojima kada pridružimo Sunce i Mesec reprezentovanim kao Boaz i Jakin, tačnije dva stuba temeljca na kojima počiva naš ovozemaljski život, dobijamo IXXI ili 9/11 u dekadnom numeričkom sistemu. Simbolički Solomonovim pečatom možemo vezati, uticati na, svet kojem život daju Sunce i Mesec. Dalja analiza, koja zahteva malo poznavanja mistike, dovodi nas do Saturna, kao personifikovanog (možda svrgnutog) gospodara vremena i ove materijalne realnosti, ali to je neka druga priča. Ipak imajući u vidu da je sa jedne strane Saturn personifikacija Sotone, a sa druge zlatnog doba, rajskog života, kao primer ljudske sreće plaćene apsolutnom poslušnošću, tumačenje ove simbolike vodi nas duboko u teološke rasprave i diskusije o pravoj prirodi onih koji u verskim knjigama pretenduju na titulu jednog, sveprisutnog, omnipotentnog Boga.
Pozabavimo se prvo šestarom, koji po svojoj prirodi opisuje krug i koji sa jedne strane označava večnost, jer krećući se po kružnici nikada ne dolazimo do kraja, a sa druge nebesa koja sa Zemlje zamišljamo kao sferu. Istovremeno krug nameće granicu, granicu našeg sveta, naše realnosti, granicu do koje um može da dosegne, granicu do koje važe zakoni fizike, granicu iza koje može biti samo nešto nadmaterijalno, beskonačna praznina, En Sof, prostor u kojem obitava sam Bog. Ljuska kosmičkog jajeta orfika, gnostika i ostalih koji su kroz stvarnost gledali očima mistika. Granicu iza koje on, svojim stvaralačkim principom, proizvodi materijalne, geometrijske oblike. Kružnica oslikava i kosmičke zakone u kojima se krivi euklidska geometrija, koja nas kasnije dovodi do simbola pravog ugla. Tačka u tom krugu označava centar, Sunce, kao naš izvor života, falus koji oplođava i daje život u ovom našem ćošku univerzuma. Skrivena je ili predstavljena (svevidećim) okom u slovu G, što se može tumačiti da je upravo (duhovno) Sunce ili svetlonoša bog. Sve se u životu dešava periodično, hodamo po malim fraktalnim kružnicama, rađamo se, umiremo, rađamo se. Sejemo, žanjemo, sejemo. Sa svakom godinom, sa svakim danom, zatvaramo i kosmički i lični krug. Obožavanje Sunca ili zvezda je u temelju svih religija, uključujući i Hrišćanstvo, iako će se mnogi koji su religiozni usprotiviti ovoj tvrdnji. Njima poručujem da provere kada su najveći praznici i zašto se poklapaju sa kosmičkim događajima kakav je recimo solisticij u vreme Božića, kada Sunce tri dana stoji u jednoj tački i ponovo se rađa 25 decembra, odnosno započinje novi ciklus. U ovoj interpretaciji Isus je svetlonoša, kako se u Novom Zavetu i naziva u Otkrovenju 22:16.
Ja Isus poslah anđela svog da vam ovo posvedoči u crkvama.
Ja sam koren i rod Davidov, i sjajna zvezda Danica.
Prav ugao sa jedne strane označava zakone ovog sveta, reprezent je Njutnove, determinističke fizike pod čijim strogim pravilima živimo na ovom svetu, može se reći i (kosmičkog) zatvora u kojem smo zarobljeni. Predstavlja ugaoni kamen, na kojem leži temelj ovozemaljskog sveta. Prav ugao, kao deo kvadrata, simbolizuje materijalni život, dok nam matematika, ontološki entitet koji obituje u nekoj od nematerijalnih ontoloških ravni ovog sveta, daje uvid u vezu između ove dve realnosti. Zato je matematika u osnovi svakog ozbiljnog filozofskog ili okultnog sistema. Pitagorina teorema, odnosno Euklidov 47 problem, ukazuje na nepromenljivost materijalnog sveta, stroge zakone između prostora (3) i vremena (4) i nadvremenske, pete, dimenzije, kojoj mistici teže.
U mističnim učenjima kvadratura kruga uvek je bila obavijena velom misterije, jer svojom formulom u kojoj participira magični broj Pi, daje vezu između ovostranog, materijalnog, i onostranog, nematerijalnog. Simbolika brojeva koji povezuju kružnicu, kružno kretanje u realnim (Pi) i imaginarnim (e) ravnima, kao i odnosa racionalnih brojeva (zlatni presek) ukazuju na odnos opipljivog i neopipljivog sveta. Ti brojevi su iracionalni, neuhvatljivi, nemaju kraja, preslikavaju makro u mikro kosmos, razlomljeni deo broja. Pi u svojim decimalama, ako je verovati, čuva svaku moguću reč, ime za neki pojam i tako povezuje materijalne i nematerijalne ontološke ravni.
Razumevajući ili verujući u ove principe, glavna učenja mističnih škola na koja se danas tajna društva oslanjaju, omogućava onima koji to znanje poseduju da koriste kosmički generativni princip za genezu onakve realnosti kakvu žele, služeći silama koje su, mislim, čak izvan naših mogućnosti poimanja. Holivud je te sile pretvorio u karikature koje nam mažu oči i odvode na pogrešan put, istovremeno oslobađajući odgovorne karmičkih kazni govorenjem (delimične) istine. Njihova verovanja idu dotle da su ubeđeni da će dobiti ključ zaborava koji će šapnuti pri prelasku Lete i koji će im omogućiti sećanje na ovaj život u budućim reinkarnacijama.
Pretpostavljam da za mnoge koji ovo čitaju sve ovo deluje smešno ili čudno. Vodolazkin bi rekao da je fantazija uveličavajuće staklo koje koristimo da bi bolje videli predmet, dok bi Dante na to odgovorio da su kratka krila razuma, kada se na svoja čula oslanjaju ...
Comments
Post a Comment