Skip to main content

Test inteligencije

Prolazi polako peta godina od uvertire za globalnu diktaturu koju svi pamtimo kao COVID PLANdemiju. Sada kada su se slegli utisci, jasno je da je ceo projekat bio test inteligencije, koji mnogi nisu položili, što sužava prostor za nikad potrebniji optimizam. Meni lično najteže je palo razočarenje u ljude, često meni i dalje jako drage, i njihova podložnost ispiranju mozga i nedostatak kritičkog mišljenja. Sve bih mogao da oprostim i preko svega da pređem, osim preko spremnosti da nekoga označe žutom trakom, da mu zabrane kretanje, da mu zabrane da iznosi stav, a pod opravdanjem rasnih, pardon, medicinskih uverenja i strahom za sopstvenu guzicu. Znam da su bili pod hipnozom mas medija, ali to ih ipak, nažalost, ne opravdava. Jedino što bi moglo, i to delimično, je: izvini, nisam bio u pravu. Za mene lično plandemija je bila motiv da pogledam iza zavese gde čarobnjak iz Oza izvodi svoju predstavu, jer do tada sam i sam hodao sa povezom. A ko jednom vidi ne može više da ne vidi, plava pilula je popijena. I kao u filmu, ona ne donosi olakšanje, donosi samo istinu.

Photo by Steve Johnson on Unsplash

Prvo pitanje na koje treba da se odgovori nevernim Tomama, koji videše, a ne verovaše, je zašto? Onima koji su gledali razigrane sestre i doktore koji đuskaju na krovovima zgrada i oko umirućih pacijenata, ne dolazeći im u pamet misao da to baš i nije normalno. Za razliku od komplikovanog mehanizma obmane, teoloških razloga koji leže u motivima onih koji konce vuku, odgovor na ovo pitanje je prosto. Osnovni cilj je potpuna kontrola svakog aspekta vašeg života: šta jedete, šta pijete, gde idete, šta mislite, šta i koga volite, šta ubrizgavate u svoje krhko telo. Namerno nisam stavio koga birate, jer gomila kompromitovanih retardiranih političara, kakav je i ovaj naš, dovešće do toga da se neće birati, a to će se opravdati pretnjom nekog strašnog, verovatno i mogućeg, rata. Napretkom tehnologije, neophodno je odstraniti nepotrebne jedače hrane. Smešan mi je argument kako oni, eto, ne bi svoje. Morate da shvatite da ne postoje njihovi. Postojimo mi i oni. Mi nesuđeni robovi, oni nesuđeni bogovi. Nijedna žrtva nije velika, nijedan potez nije previše strašan ako vodi ostvarenju mokrih snova moći i besa, uostalom dovoljno je da pogledate Gazu i da vam bude jasno. Potreban je mehanizam kontrole i mehanizam da se odstrani višak populacije, a plandemija i posebno vakcinacija su utrli put oboma. Ako vam je jasan cilj, biće vam razumljivi i jasni svi međukoraci. Znam, znam, reći ćete da sam dosadan sa ovom temom, da sam zatucan, samo jebi ga, od slobode nema bitnije teme na ovom svetu, bio ja u pravu ili ne, valjda smemo o svemu suočiti mišljenja. Što bi rekao pokojni Čarli Kirk: Prove I am wrong.

Na ovo će većina odmahnuti rukom, ali ipak, već ove godine možete manje da se krećete, osećate pogled nebrojenih CCTV kamera, avio karte su sve skuplje, kontrole na granicama sve jače, sloboda na internetu sve manja, kao i mogućnost da pronađeš neku informaciju, a da ona nije slika nekog sranja iz prodavnice na koju si slučajno kliknuo gubeći vreme na Instagramu ili tvirkujuća guzica neke porno zvezde/starlete. Uskoro će se od vas zahtevati biometrijski ID za pristup internetu, ako ne verujete proverite vesti koje stižu iz UK. Na ovu konstataciju prvo će se javiti debili koji ovo žele da opravdaju navodnim strahom za decu, i to najčešće oni koji decu i nemaju i koji su pozivali na prisilnu vakcinaciju. Novac sve više teži da bude digitalan, manje vredi, ljudi gledaju kako ušteđevine odlaze u vetar, zahtevajući okretanje beskonačnog točka na kojem se hrčci vrte. Klikom na dugme, jerbo eto niste bili politički korektni, tačnije poslušni, neko će moći da vam uskrati prihode, opstanak. Debili će opet reći kakve veze to ima, lakše je plaćati bezkontaktno.

Prostor za kretanje se oko onih koji pretenduju da budu slobodni sve više sužava zabranom prelaska granice ili stavljanjem u torove petnaestominutnih gradova uz opravdanje u vidu gluposti kakav je karbonski potpis. Broj onih koji iznenada padaju mrtvi proporcijalan je onima koji ovu činjenicu ignorišu.  Epidemija autoimunih bolesti, na koju se uglavnom sleže ramenima, vrtoglavo je narasla, slepi taj porast pravdaju sudbinom. Najveća poluga za ostvarenje bolesnih ciljeva su oni koji drže sebe za inteligentne, a realno to nisu, oni koji slepo veruju u dezinformacije plasirane kroz (bilo koji) mejnstrim medij, korisni idioti, najčešće liberalne provenijencije, što naravno ne isključuje ni one sa desnog spektra. Oni koji ne vide širu sliku, vide samo neki nebitan, doduše često human, detalj koji zaklanja istinu, kao Mesec kod pomračenja Sunca. Nemam opravdanja za sve one pevače, glumce, političare, voditelje, analitičare, urednike i ostale javne lelemude, koji su zdušno pozivali na vakcinaciju, zahtevajući od ljudi da ubrizgaju otrov, a koji su nas uskratili izvinjenja i počastili ćutanjem kada je postalo očigledno da su prevareni. Možda očekujem previše, ali očekujem da nas na kolenima mole za oprost i dok se to ne desi, njihovo mišljenje na bilo koju temu meni ne znači ništa.

Svaka podela, ili barem većina bitnih, veštački je generisana i kontinuirano hranjena, da bi izborom između teze i antiteze duh vremena bio guran u distropijsku budućnost. Podela na istok i zapad, ruse i amere, leve i desne, Trampa i Putina, Đilasa i Vučića, nebitno je. Ako misliš da je EU rešenje ili Putin, ti si još jedna od budala, izvini, tako je. Oni što je bitno da mi moramo da vidimo iza vela obmane i ne nasedamo na rešenja koja nas vode pravo u tamnicu, prvo mentalnu, pa egzistencijalnu, a uskoro i fizički opipljivu.

Srčem poslednje gutljaje kafe, soc mi se lepi za zube dok preskačem kanale tražeći jutarnju muziku ili bilo koji drugi sadržaj koji ne zahteva upotrebu sinapsi. Na momente iskaču korisni i samo idioti, izvodeći svoje jutarnje tv predstave po ko zna koji put. 

Čeka me novi dan, radujem se uprkos svemu ....



Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f...

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vr...

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet...