Skip to main content

Šta ja tu mogu?

Gledam u svoju prošlost, iza sebe vidim tamu, duhovni mrak i spoznaju kako sam previše životnog vremena potrošio na nebitne stvari. Ako sam nešto naučio u prethodne dve, tri godine, to je da ljudi vole da žive u mraku, više vole lepu laž, nego surovu istinu, a to je da smo okupirani od strane mračno-okultne elite. Na stranu što je većina spremna, nažalost svesno, da participira u zlu, žmureći na oba oka, ne znajući da nas i minimalno učestvovanje može sve, na konačnom, kosmičkom tasu, baciti u ponor bez dna, na koji nas, čak i ovakve, prepravljene i kompromitovane, svete knjige upozoravaju.

Interesantno mi je da većina, kada pročita reč okultno, misli da je to nešto čime se bave samo neki čudaci i satanisti (bave se, da se razumemo), nesvesni da se svako uticajno udruženje, bilo tajno kao masonerija, malteški vitezovi i rozenkrojceri, ili javno kao crkva ili sinagoga, bavi skrivenim tajnama na kojima (misle da) počiva ovaj svet. Nebitno je da li vi verujete da će im te tajne dati apsolutnu moć ili večni život u dimenzijama realnosti za koje misle ili znaju da postoje, bitno je da oni veruju i da deluju u skladu sa tim, što u ovom trenutku i ovoj, materijalnoj, realnosti dovodi do uskraćivanja prava koja (još uvek) posedujete i direktno utiče na vaše živote. Dovoljno je da proučite rituale nekih od tajnih društava, ili delove Fausta od Getea, i uz malo predznanja o antičkom i kananskom svetu uverite u tačnost ovih tvrdnji.

Photo by Khashayar Kouchpeydeh on Unsplash

Oni koji tragaju, koji iskreno veruju u analitičku misao, a koji su danas maliciozno obeleženi žutom trakom na kojoj piše "teoretičar zavere", poslednja su nada da čovečanstvo ne završi u distropijskoj budućnosti. Svestan sam da mnogi, ako ne i većina onih, koji ovo čitaju sa nevericom odmahuju glavom i u sebi milsle kako sam još jedna od "budala", doduše visoko obrazovana, sa akademskom titulom koja se ceo život na ovaj ili onaj način bavi prirodnim naukama, u koje, navodno, ne veruje. Pod naukom, socijalni mrtvaci, podrazuevaju niz izjava potpuno nekredibilnih, a često i nepostojećih likova, fejkovane studije farmako-mafije i ostala sranja, koje im mejnstrim mediji serviraju, bez želje da ulože svoje moždane vijuge, i najbitnije, vreme, da navode provere. Prosto mi je neverovatno kada mi neko objašnjava da je Gejts, čovek bez fakulteta, koji je napravio sranje od operativnog sistema, sigurnosno bušno kao sito, apsolutno nebezbedno na viruse, prijatelj osvedočenog pedofila Epštajna, globalni filantrop i medicinski stručnjak, koji se brine za naše dobro, a ne perač novca kroz fondacije i portparol odabranih. Priključeni na Matriks, ponašajući se kao agenti, da ne kažemo korisne budale, i dalje ignorišu realnost koja se dešava oko njih, kao što je iznenadna smrt odraslih (SADS), skoro očigledno izazvana biološkim oružijem, kolokvijalnog naziva mRNA vakcina. Nisam ni slutio dok sam pisao Kako sam sjebao svet, da će se to ispostaviti kao parafrazirana istina, jer je priča bila izgovoren moj, intuitivni, unutrašnji glas, bez opipljivih dokaza. Priznajem da u sferi alternativnih informacija ima jako puno laži, podmetnutih spavača, debilnih teorija i istih takvih ljudi. Stvarno ne želim da tvrdim da je svaka stvar koja se pojavi na Internetu ili papiru, istinita, a na vama je da, što je izuzetno teško, informacije filtrirate. Uostalom, ne tvrdim ni da je ono što ja mislim istina, ali imam unutrašnju potrebu da moju zebnju javno izrazim.

Veliki je problem i što mnogi od Matriksa žive, što ih je Matriks školovao, definisao njihov sistem vrednosti ili ih direktno plaća, a što samim time daje pogonsko gorivo njihovom lagodnom životom kojem svesno, ili nesvesno, nebitno je, žrtvuju budućnost svoje dece, uostalom i svih nas. Ako verujete u uzročno-posledičnu prirodu ovog sveta, znate da će cena za to, pre ili kasnije, biti plaćena. Arogancija, neosnovana sujeta, stvarno je smrtni greh, nije sramota reći pogrešio sam, bio sam u krivu, sada vidim i ne želim u zlu da participiram. NEUČESTVOVANJE je prvi korak u odbrani od jezive budućnosti koja nam se neumoljivo približava, formulisana u raznim agendama, kao što je npr. agenda 2030. Ako NE ČINITE ništa da se suprostavite, a svesni ste onoga što se događa, vi ste samo čuvar koncentracionog logora i vaš doprinos jednak je aktivnom participiranju, slikovito u slučaju logora, u klanju. Da li žrtva gasne komore razlikuje čuvara koji je do komore sproveo radeći svoj posao i onog ko je gas pustio? Konkretno, ako se ispostavi da je vakcina stvarno opasna, a za one koji znaju i umeju da čitaju i slušaju već jeste, lično držim odgovornim svako govno koje je vakcinu putem medija promovisalo, ma koliko ga nekad voleo i poštovao, i želim da se oseća odgovorno za smrt ili posledice, jer u krajnjem to i jeste, na istom nivou kao da je samo povuklo okidač pištolja. Oni koji su umrli jer nisu primili vakcinu, a možda bi ih spasla (ja verujem da ne bi), su odgovorni samo prema sebi samima. da predupredim debilne argumente.

Svet u kojem danas živimo, kojeg budni vide kroz paučinu koja se svakodnevno baca na naše oči, rezultat je našeg delovanja i podjednako nedelovanja u prošlosti. Svaki mali kompromis koji danas napravite i koji vam se verovatno čini nebitan, recimo izlazak u klub, butik ili tržni centar koji drže govna na vlasti, dodaje malo na karmičku sudbinu svih nas. Svaki odlazak vrhunskog sportiste kod žvalavog degenerika na poklonjenje, dodaje malo kiseline u našu životnu bit. Svaki prijem lažljivca u Hiladaru za Božić, ma koliko para uložio u obnovu zgrade, je ugovor sa Mefistofelesom. Nisu zgrade i crkve ono što čuva duh i integritet ovog naroda, nego MORAL čiji bi nosilac crkva morala biti, makar u okviru onoga što Hrišćanstvo propoveda, iako je pravi moral, nadreligijska, apsolutna stvar. Svako ignorisanje nepravde i očiglednih lanaca koji se pokušavaju nametnuti, pišanje je po budućnosti. Slobodna volja, odnosno pravo na izbor, bilo koga, po bilo kom osnovu, mora biti očuvana. Tvorac, za koji vam zakon entropije garantuje da postoji, načino nas je slobodnim bićima sa slobodom izbora, za koji vas Matriks ubeđuje da ne postoji. Ako ne želite da učestvujete nema te sile koja vas može naterati, mada ne kažem da je lako ili da ta odluka neće (skupo) koštati.

Prvi dokaz da ste programirani kao rob, u situaciji kada ste svesni očigledne laži, manipulacije ili nepravde je upitna rečenica "Šta ja tu mogu?" To su pravi lanci stavljeni na um, ako tako mislite zatvorenik sa bukagijama slobodniji je od vas. Da li se to pitao vaš deda, pradeda ili čukundeda kada je bio ugrožen, i to u svetu mnogo brutalnijem nego danas? Naravno da nije, uzeo bi pušku ili motiku i hrabro krenuo u odbranu, namerno kažem odbranu, a ne borbu, jer zdrava seljačka logika, koje se mnogi od vas stide, jasno oseća da je to ispravno. Priroda sama vam UVEK daje kosmičko pravo da se branite svim sredstvima.

Skoro u teretani čujem rečenicu "To se patriote oglašavaju, jebem ih kretene" i to od strane pristojnih, deluje mi i ok mladića. To je takođe manifestacija programa koji se sistematski usađuje u naše mozgove, kidnapovanjem ŝkolstva i, s jedne strane škartom od Pinka, RTS-a, koji promovišu lažni sistem vrednosti, a sa druge perfidnim delovanjem prvog ešalona Komiterne, bivših i sadašnjih udbaša i CNN-a, tačnije Nove, N1 i propagandnih glasila tipa Danas, koji se svojski trude da vas ubede da ste mala, nebitna prašina (sve ovo se odnosi na kreatore uređivačke politike, a ne novinare koji su, uostalom, nebitni za narativ). Oni žele da ponište samu našu bit, prošlost i tradiciju, žele da nas unize i učine delom Kalergijevog plana. Ovde ne mislim samo na Srbiju i Srbe, to je plan za ceo Balkan, a posebno za Slovenske narode. U tom cilju vekovima se falsifikuje istorija, zatire kulturna baština, usađuje bolestan sistem androgenih vrednosti. Biti patriota nije bolest, neŝto loše. Biti patriota ne znači da mrzite nekog, naprotiv, to samo znači da volite ono odakle potičete i ljude koje je sudbina izrodila kao vaše najbliže. Više volim iskrenog hrvatskog patriotu, nego neku drugosrbijansku amebu, izmilelu iz skuta zelenaške princeze Latinke Perović, spremu u svakom trenutku da se polije govnima da bi mu gospodari aplaudirali ili uplatili lovu na račun NGO koja broji desetak članova. 

Sistem je prost. Znate kada ne možete da izađete na kraj sa malom decom, ponudite im dve, za njih podjednako loše, alternative da izaberu jednu od njih. Sve što možete da vidite i čujete u mejnstrim medijima je to, dve idiotske alternative između kojih vas teraju da birate, uključujući i političke stranke, tv stanice, novine ili sportske klubove. Pogledajte film They Live, vreme je da stavite naočare koje vam omogućavaju da sagledate realnost.

Šta ja tu mogu? Mogu da napišem ovaj tekst, da otplatim svoj karmički dug, makar bio i u krivu, barem ću nekoga nagnati na razmišljanje, nadam se uspešnije nego što je Velja nagnao babu. 

Ako probudim makar jednog ili jednu, da budem rodno korektan, uspeo sam ...




Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vrhunske, instan