Skip to main content

Molba

Prošlo je više od godinu dana od kada se u duši javila iskra, misao o tome da želim promenu, da učinim nešto što iznutra može da me ispuni i pripremi za teške društvene promene koje nas sve očekuju. Sve je krenulo kao šala, prvo sa ukućanima, zatim sa ekipom sa bazena, a onda i sa svima ostalima. Grudva je krenula da se kotrlja i na kraju je postala lavina u meni, šala me obuzela i otrgla se kontroli. Ideja se materijalizovala, prešla je put od zamisli do indeksa. Ne može se otkriti nešto novo idući po starim tragovima, rešio sam da se okušam i krenem na neizvesno putovanje, putem kojim do sada nisam prošao. Iskreno se nadam da ću za života i stići na odrediše, jebe me što teško odustajem. 

Ja Živan Warhol, bivši učenik Matematičke gimnazije u Beogradu, magistar Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, smer Računarska Tehnika i Informatika, podnosim sledeću molbu za upis na redovne studije filozofije, uz, nadam se, prikladno obrazloženje.

Photo by Sincerely Media on Unsplash

Od malih nogu bio sam privučen prirodnim naukama, da budem iskren, u početku iz lenjosti, jer su od mene zahtevale minimalno učenje uz maksimalno razumevanje. Sa pojavom prvih računara polako se razvijala i ljubav i potreba za znanjem, za mene u tom trenutku, magije. Vremenom matematika, fizika, primenjene u realnom životu, kao i u programiranju i kompjuterima, za mene postaju kreativna igraonica. Sa druge strane razmišljanje o društvenim naukama uglavnom je bilo svedeno na maštanje o studiranju režije, površno interesovanje za istoriju i mnogo čitanja, uglavnom radi lakšeg uspostavljanja bliskih odnosa sa suprotnim polom.

Pošto je ovo ipak molba, preskočiću delove mladalačke biografije i doći do teme metafizike, koja već duže vreme opseda moje misli. 

O metafizici i načinima kreiranja ove i ovakve društvene realnosti, prvo sam polusvesno, inspirisan mnogim romanima, istakao bih Peljevina, Pekića ili Uelbeka kao primer, razmišljao. Sa neumitnim starenjem, odrastanjem dece, egzistencijalna pitanja o bivstvovanju su se gomilala. Sa pojavom, recimo, pandemije, realnim ili umišljenim strahom od smrti, počeo sam da tragam za nekim odgovorima, a samim tim otkrio čari filozofije, simbolike i značenja jezika. Počeo sam intuitivno da osećam nit koja nas povezuje sa dalekim kulturama i verovanjima. U školi je filozofija bila neka imaginarna aktivnost, na koju su slavni, pametni ljudi, u dokolici, trošili vreme. Danas, iako "na pola puta tek sam ja, a jutros su drugi mladi", imam novu nadu, a i želju, da svoju kreativnu energiju usmerim na oblast u kojoj mogu da nađem, barem, prava pitanja, ako ne i odgovore.

U vremenu kada veštačka inteligencija dobija obrise razuma, materijalizuje se u vidu mehaničkih naprava, pitanje božanskog duha kojim su sva živa bića nadahnuta postaje krucijalno za opstanak čoveka kakvog mislimo da poznajemo. Moje iskustvo u IT omogućava mi da dovoljno razumem principe na kojima je taj novi, stvoreni, svet koncipiran i implikacije na društvo u celini. Dodatan motiv je i strah od života u društvu sveznajućeg, sveprisutnog bića koje obitava u dubinama interneta, ali bez svetlosti duha, bez "luče u tami okovane".

Ne želim prečice, postdiplomske studije koje bi, moram da se ogradim, u mom slučaju bile samo privid potrebnog znanja uz titulu do koje mi nije stalo. Želim sebi da pružim temelje koje će mi omogućiti da u ovo malo kreativnih godina koje su mi ostale, pokušam da dam neki doprinos, barem kao brigu za opšte stanje društva i posustalog duhovnog razvoja u svetu banalizovanih vrednosti.

Mislim da je ono što me dodatno kvalifikuje to što su svi veliki filozofi uvek bili i prirodnjaci i matematičari, bez želje da njihov geniji poredim sa svojim skromnim intelektom. Uz to se nadam da me preporučuje i uspešno iskustvo vođenja sopstvene IT firme, koje sam stekao kao suvlasnik, i nekoliko godina rada na ETF, kao saradnik u nastavi, tačnije kao asistent.

U nadi da ćete moju molbu prihvatiti,

Septembar 2023, Beograd

Živan Warhol


Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vrhunske, instan