Skip to main content

Soj i nesoj

Ako izdaja uspe, ko se sme usuditi da je nazove izdajom? A naša izdaja je obimna, široka, kukavička i svi zajedno učestvujemo zatvarajući oči pred očiglednim dijapazonom izdajnika, počev od žvalavog i mutavog degenerika, preko riđeg demona, obmanjivača opozicije, koji je aminovao očigledno pokradene izbore, upravo zbog ovog trenutka, kada će za 30 srebrnjaka prodati veru za večeru. Tragikomično je kako te amebe srpske politike vodaju po pozicionim i kvazi opozicionim malim ekranima, ne bi li nas ubedili u očiglednu laž i stavili nam veo preko očiju, dok kao lopovi kradu ono što nije njihovo, jer ako nije naše, zašto od nas traže da to priznamo, neka uzmu sami, ionako je sva moć u njihovim rukama, da citiram, meni ne baš omiljenog Bećkovića, čija je ćerka jedan od predvodnika očiglednog sunovrata koji nam se sprema.

Photo by Markus Spiske on Unsplash
Svi koji me poznaju znaju da sam oduvek bio protiv vlasti, tzv. večiti opozicionar, počev od bankarskog kukavičijeg jajeta zvanog Slobdan Milošević i njegove jezive supruge, koja je umrla spokojno sa krvavim rukama do lakata, preko Đinđića, koji je bio poslušnik zapada sve do trenutka kada je javno demonstrirao svoju vernost državi i to platio glavom, o čemu svedoči Tadićev intervju. Usledio je nesposobni ljubitelj mačaka i kadar službe ili Amerike (ne zaboravimo nagradu političar godine) Koštunice, zatim urušivač morala i države Tadić, što nas dovodi do definicije pokvarenosti oličene u žvalavom degeneriku koji je trenutno na vlasti. Dugo sam mislio da sa mnom nešto nije u redu (što je možda i istina, ali nema veze sa ovom temom), sve dok nisam shvatio da je obrnuto, da su izbori koji nam se nude samo dve strane POTPUNO ISTE medalje, o čemu sam često i opširno pisao u svojim postovima. Možete uvideti da su oni PROCES destrukcije države, koji se sada polako privodi kraju. Priznajem da su me varali i da sam (bio) glup, nije sramota priznati grešku.

Ko ima tri grama mozga u glavi, zna da su žvalavi i mutava dovedeni upravo zbog izvedbe izdaje i trenutnih događa, i zna da im u leđa ili prkno, ako više volite, duvaju kvazi opozicione perjanice, oličene u Mariniki i Đilasu, kvazi novinari i medijske kuće, oličene u N1, RTS-u, Pinku. Ali od gledanja nema selameta, pravo je pitanje šta da mi radimo i kako da se ponašamo. Pre nego što počnem voleo bih da shvatite da SVE što čujete u mejnstrim medijima je ili laž ili poluistina puštena radi postizanja cilja, kao i da (trenutno) ne postoje političari, već tuđi službenici, da ne upotrebim teži izraz. Samo je na vama da otkrijete šta je stvarno istina. Jedini iskreni i pravi novinar je onaj ko je spreman da se bori za nekoga ko drugačije misli, a na ispitu zvanom Zlatanović su popadali gotovo svi od reda.

Prvi korak je da uvidimo, da takozvani demokratski zapad, prema nama nije, niti prijateljski, niti dobronameran. Teško mi je dok ovo izjavljujem, jer pišam po svojoj mladosti i ljubavi koji sam imao prema (nekim) zapadnim vrednostima za koje i dalje mislim da su važne i bitne. Isto mislim o nedemokratskom istoku, samo sam ubeđen da će šteta po nas biti daleko manja, iz mene govori čisto pragmatična strana. Naša seljačka logika ima divnu poslovicu "u se, i u svoje kljuse".

Ovo ne znači da mrzite zapad (ili istok), ne gledate njihove filmove (mada bih preporučio da se ozbiljnije pozabavite porukama koje nam se šalju na nivou nesvesnog), ne čitate njihove knjige i učite njihove filozofe. Ovo samo znači da ako sami sebi ne pomognemo, oni sigurno neće, samo će nam nogom glavu još dublje zabiti u blato.

Uvek imajte na umu da je izreka "kako seješ tako ćeš i da žanješ" istinita, da se odnosi na ono što na istoku zovu karmom. Ne činite drugima ono što ne želite da se čini vama. Prosto je, nije to neka velika filozofija.

Što pre treba zaboraviti na takozvani evropski san, pošto je sada već jasno da će to biti evropski košmar. Ne želim da mi neko određuje gde i kako ću da živim, šta ću da vozim ili ne, koji otrov želim da primim u sebe ili ne, šta ću da jedem, kako ću da mislim i koliko je normalno da moj smisao za humor bude crn. Ne želim transrodne bolesnike, za koje nam objašnjavaju da su normalni, a svi znamo da niko normalan tim spodobama ne bi dao decu na čuvanje, što najbolje svedoči o njihovoj normalnosti. Uzgred budi rečeno NIKOME iz vlasti, pogotovo recimo mutavoj, ne bi poverio svoju decu. Ovo podrazumeva kontrolu svih NGO koje nam godinama rade o glavi, uključujući i tela kao što su UN, OEBS ili SZO.

Kada se dođe do ovog pitanja, uvek je argumentacija kako smo mi, eto, grozni i nesposobni, pa jadni ne bi mogli da se organizujemo, dok je istina upravo obrnuta: NE USPEVAMO DA SE ORGANIZUJEMO JER JE UVEK NESOJ NJIHOVOM VOLJOM NA VLASTI, što su poslednji, pokradeni, izbori nedvosmisleno dokazali. Prosto mi dođe kada mi neko kaže "Pa eto ko?" da mu zavalim pesnicu pravo u nos, umesto odgovora: BILO KO OSIM OVIH TRENUTNO. Još debilniji argument je kako nam zapad daje pomoć, zaboravljajući da nam na svakih 50 godina razaraju državu, a materijalna šteta je minimalna u odnosu na duhovni genocid koji se sprovodi nad nama. Ako bi sada podvukli crtu za račune u novcu, žrtvama, nepravdi, mislim da oni mnogo više duguju nama nego mi njima i kada ovo kažem ne mislim samo na nas Srbe.

Izbaciti zelenaše, alijas strane banke, zapleniti svu imovinu stečenu korupcijom vlati u sumnjivim poslovima još od vremena devedesetih. Mnogi misle da je ovo utopija, ali nije, ako pogledate primer SAD videćete da država apsolutno ima prava da konfiskuje imovinu stečenu kriminalom. Dok se to ne desi zakonskim putem, što više koristite keš, podignite svu platu sa računa, ne budite lenji (ja prvi, uvek me mrzi da odem do poslovnice i odgovorim sa: "Šta te boli kurac zašto podižem novac"). Ne idite u njihove lokale, ne kupujte u njihovim radnjama, ne kupujte njihove stanove. Odnosite se prema njima samo sa prezirom, jer to i zaslužuju, lopovi i malograđani kojima praziluk i dalje viri iz dupeta. Sav sjaj pokradene imovine i zlata koje su oteli od naše dece, besomučno pozajmljujući, ne može sakriti njihovo pravo lice.

Ne pristajte na besmislene zakone i zabrane, plaćate kazne ko ih jebe, pušite po restoranima, odbijte poslušnost za sve ono što vam zdrav razum kaže da je tortura. Neka uzmu svoju agendu 2030 i zabiju je duboko u guzicu. Nije lako, znam.

Vratimo školstvo iz ruku stranaca, sami pišimo udžbenike, stavimo različite istorijske škole za jedan sto, otmimo jezik engleskim đacima koji ga rastaču svojim novim pravilima. Moramo raditi na našem međusobnom poverenju i pomirenju. Komunistički kvazi istoričari svojski se trude da proces pomirenja pomere u tačku u beskonačnosti, dok služba to radi, kao i u politici, promocijom opskurnih likova, dovedenih da zamute vodu. I ne, ne mislim da je svako ko je bio komunista kvaran, naprotiv, mislim da im je u lepom omotu, prodato nešto jako loše.

Vratimo se našem selu, proizvodima, hrani. Prestanite da kupujete industrijska govna koja svakodnevno sve više pune otrovom, vratite se na pijace i u piljarnice. Znam da je ovo teško, a često ume da bude i skupo, ali ako budemo istrajni to će biti moguće. Da bih vas motivisao, počnite da obraćate pažnju na deklaracije hrane i otrove koji se u njima nalaze, nećete verovati šta pojedemo u mesec dana, a sa najavljenim insektima, situacija će biti još gora. Takođe meso i namirnice uvezene sa zapada biće sve nezdravije, jer popuštaju regulativu, i stoku pelcuju ko zna čim, ne bi li se hrana zatrovala još na izvoru. NIKADA ne pristajte na GMO, ako se i pojavi NE KUPUJTE, spalite polja kada se vozite pored njih.

Tražite da znamo ko leti iznad nas i pitajte zašto kada smo bili deca, iako su postojali avioni, su oblaci bili izraz prirodne lepote, a ne polje za iks oks. 

Prestanite da kupujete proizvode mega korporacija kao što su Koka Kola, Pepsi, Nestle, itd, svih onih firmi koje ne posluju po ekonomskom već po principima političke ekonomije. Ako vas ne mrzi i malo istražite trag novca, odnosno vlasnika tih kompanija, videćete da je to mala grupa ljudi koja drži većinu svetske potrošnje. Sada će dokoni blejači da pričaju o pravilima tržišta, koje je oslobođeno onog trenutka kada su najveći već zauzeli svoje pozicije. Tržište je inače slobodno samo do nivoa kada ne ugrožava postojanje tih i takvih kompanija, koje vam bukvalno prodaju otrov koji dajete svojoj deci, ako ne verujete proverite sadržaj tih proizvoda. Osim otrova, uništavaju lokalnu privredu, nakon čijeg uništenja vlada jedino zakon monopola.

Ne pristajte na uslove korišćenja aplikacija, ukinite FB, TikTok, Instagram (znam da je ovo utopija, kao da narkomanu pričam da mora da se natera). Isključite sve asistente na telefonima, ne dozvolite da vas non stop prate serveri kompanije (što trenutno rade, iako ste nesvesni, ako ste uključili npr. Siri). Koristite open source alternative za sve. Vratite IT upotrebi, a ne zloupotrebi. Znajte da za svakog od nas postoji digitalni avatar koji im pomaže da manipulišu vama i vašim odlukama (prvo na nivou reklama, a onda na nivou vaših političkih stavova).

Tužno je ako mislite da ćemo poklanjanjem Kosova, nešto dobiti, nećemo dobiti ništa, samo ćemo im produžiti batinu kojom će nas tući dok ne ostanemo goli u odrpanim ritama. Znam da nije realno da ga sada branimo, treba biti strpljiv i lukav kao zmija, čekati pravi trenutak. 

I najvažnije rešimo se trenutne kamarile, svim mogućim sredstvima, jer svako na ovom svetu ima pravo na samoodbranu, a oni nas životno ugrožavaju. Nije daleko dan kada će biti MI ili ONI, a ja se iskreno nadam da će biti ONI. Tucimo ih njihovim oružijem, učinimo ih nemoćnim, nepristajanjem na bolesna pravila koja nam nameću i molimo se da u državnoj bezbednosti postoji neko ko se iskreno bavi bezbednošću države.

Na vama je da li će vas deca brojati u soj ili nesoj ...

Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vrhunske, instan