Skip to main content

Fast Forward

Živimo u vremenu kada je Kronos uključio brzo premotavanje naših života, vreme se ubrzalo kriveći ljudske odnose do neprepoznatljivosti. Naša mala jutarnja banda, svedok je Balzakovske priče na početku doba Vodolije, pune napetosti, intriga, obrta i ljubavnih zanosa. Čitajući romane sećamo se vremena kada je čitav život bio potreban da se obrne krug jedne srećne ili nesreće ljubavi, danas u mesec dana zatvori se nekoliko koncentričnih krugova, numerisanih brojevima: dečko broj 1, dečko broj 2, itd. 

Photo by Immo Wegmann on Unsplash

Iz mog ugla veza, brak, posvećenost, su maraton, koji traži upornost, izdržljivost, spremnost da ostaneš bez snage koju onda moraš da crpiš iz dubine svog bića, spremnost da potrošiš sve rezerve do sledeće tačke za osveženje na kojoj ćeš se politi hladnom vodom. Nekada to podrazumeva i pad, odrana kolena ili nesvesticu. Ipak, moj pogled je postao izuzetak, ne pravilo, danas su veze sprintovi koji se iznova trče, sve kraće i kraće, trošeći sve više energije, čineći nas umornim za nove pokušaje.

Upoznavanje u oflajn svetu, zamenila je tinderaja, koja je danas više-manje kolokvijalni naziv za svingeraju i najčešće počinje nečim što u psećem svetu zovemo teranje. Dečko broj jedan odabran jednim slajdom udesno, nakon iscrpljujućeg upoznavanja putem interneta koje je je, doduše samo pretpostavljam, ubzan prelazak preko gomile pitanja za koja bi nam u starom svetu trebala desetina izlazaka tokom kojih bi mogli da namirišemo feromone potencijalnog partnera i da ga otkačimo ako nam malo smrducka. Jedne letnje večeri, sa sve prekrštenim nogama sedeći na klupi, pojavio se u našem malom parku pokušavajući da osvoji naša tvrda srca i da nas impresionira svojim stavom, ne znajući u kakvom leglu zmija je završio i koliko nam je smešan. I to je otprilike bilo to, dečko broj 1, zaboravljen je i istisnut nastupajućom lavinom oličenom u junaku naše priče, dečku broj 2, bez želje da se bavim perverznim detaljima iz perioda zaboravljanja.

Uvek mi je bila enigma kako funkcioniše ženski mozak, evo već pedeset godina sam sprcao u dupe, a i dalje sam na nivou autističnog retardiranog deteta. Dečko broj 2 u život naše junakinje ušao je davno u trenutku kada je Tinder bio mreža za hrabre i ne baš normalne ili je meni samo to tako delovalo, iznenada aktuelizovan ponovnim susretom.  Nekoliko razmenjenih nežnosti, postale su temelj razmišljanja fertilne žene u svojim ranim tridesetim i velikih planova koje su uključivali barem jednu oplođenu jajnu ćeliju. mada sumnjam i više, i razmenu materijalnih dobara.

Inicijalna razmena informacija/nežnosti trajala je par meseci, tačnije dva, gde su ličnosti međusobno predstavljene u lažnom svetlu virtualnog sveta, nakon inicijalnog vaćarenja. U sam početak uključeni su samo oni od nas koji sa svog prozora mogu biti u centru dešavanja, zadovoljavajući svoju voajersku prirodu, i koji su se mogli neprimećeno prikrasti i uvaliti na klupu na kojoj golupčići razmenjuju nežnosti, koristeći njihov strah od eventualne Hanibalske ličnosti koja se može ispoljiti u, ipak nepoznatom, sagovorniku. Jednostavnom opservacijom naše junakinje, oštro oko može uočiti tragove zaljubljenog ponašanja, koje se ogleda u telećem pogledu usmerenom u stranu i milom glasiću, sa veštim izbegavanjem tema za koje zna da dečko broj 2 neće biti oduševljen, kao što su jedenje mesa ili tamanjenje lisnatog testa. U vazduhu se mogla osetiti atmosfera seksualne privlačnosti, da ne kažem tenzije, nekoliko puta upotrebljene kao argument ili zalog budućnosti veze.

Moram da budem iskren i da kažem da sam prilično impresioniram svime onim što je dečko broj 2 uspeo da završi do svojih tridesetih: velika firma ili firme, dva braka, četvoro, relativno male, dece, smucanje po gajbama riba sa Tindera, poznavanje sumnjivih investitora, slobodan duh kojem bi mnogi mladići pozavideli uključujući ležerno hvatanje u koštac sa životnim problemima koje se u jednom trenutku mora završiti simptomima nervnog sloma. No, vratimo se na temu ...

Naša mala lajava ekipa iz parka bila je svedok, a poneko i aktivni saučesnik, konstantnog podizanja temperature, ubrzanog proživljavanja celog braka u samo mesec dana, sa svime što takva situacija nosi. Počelo je benigno, pokušajem promene ishrane naše junakinje, što je definitivno greška ako se uzme u obzir Vojvođansko poreklo i kult hrane, kao i besmislena, fotokopirana, knjiga o ishrani baziranoj na voću. Svako zrelo, odraslo, stvorenje zna da se formirane ličnosti ne mogu promeniti, osim ukoliko su same motivisane za promenu, bilo velikom srećom ili velikom tugom. Kada je ranim jutrom, ugledam, na licu sam mogao da pročitam nervozu izazvanu glađu, koja je sigurno doprinela brzom osipanju same veze, od starta osuđene na neuspeh.

Malo po malo, za kratko vreme, unoseći četkicu za zube i svoje navike, trikom kupovine Ćomija, autonomnog usisivača, kojeg će na kraju romanse junakinja ipak sama isplatiti, uspeva da se praktično useli u stan potencijalne nove majke, čime počinje proces skidanja maski i prikaza pravog lica. Iz moje perspektive, pet šest godina zabavljanja sa sadašnjom ženom, pre zajedničkog života, uspeo je da komprimuje u samo desetinu dana, što nas dovodi do sledećeg, pomalo bizarnog, iskustva proživljenog u brzom modu.

Naša junakinja je zanesenjak koji, verujem, iskreno mašta o idiličnoj porodici, koja će spojiti njenu želju za divljom ljubavlju i majčinski instinkt u nadi da će to moći da umetne između obaveza na poslu. Odmah je imala priliku da proživi ulogu maćehe, dok je podsvesno analizirala kvalitet genetskog materijala potencijalnog donora, pokušavajući sebi da dočara kako će se nositi sa njegovom decom i što je još interesantnije njegovim ženama, postajući bolno svesna činjenice da žene, iako bivše, nisu baš oduševljene novim partnerkama bivših muževa/partnera, očeva njihove dece, i da lako mogu da ih prate putem Instagrama i drugih društvenih mreža. 

Kao i u pravom braku i životu i ovaj virtualni brak, prva prava iskušenja počeo je da doživljava na materijalnom planu, posebno imajući u vidu korelaciju ženskog uzbuđenja, materijalnog statusa i broja kvadrata u posedu (ovo potonje može čak dovesti i do neviđenih nivoa ekstaze). Kao u snu, eksel tabela sa dugovima koje će partner uneti u buduću zajednicu, gde su u redovima bili inicijali dece, čak i omiljeno dete istog imena kao i junakinja, a u kolonama meseci potrebni za isplatu alimentacije, počela je da se materijalizuje i unosi nemir. Nisu tu mogli pomoći ni astrolozi kume podstanari, ni daleki vidovnjaci, da prst sudbine i bračne sreće usmere na njih dvoje, dvonedeljni brak krenuo je da se kruni.

Dečko broj 2, napravio je tipičnu mušku grešku, prestao je da vodi računa o detaljima, sitnicama, o malim stvarima i osećanjima koje ženama mnogo znače, a što neretko dovode do bacanje pogleda na dečka broj 3. Da ne pominjem one male frustracije izazvane jalovom kritikom tuđih izbora, npr. burgera ili pice. Možda bi ona oprostila svaki kvadrat, svaki evro alimentacije, ali ne može oprostiti nezainteresovanost njenim životom, nezainteresovanost za sve ono što joj se dešava na poslu, sa prijateljima i na društvenim događajima. Nakon što je, uvaljen na tuđu gajbu, zaspao, pogled ledene kraljice je zauvek smrzao njihov odnos i odsvirao kraj ubrzanog braka, što nas dovodi razvoda.

Nepostojeći brak, raspao se povlačeći (umišljena) pitanja pravih brakova, imovinu, decu, mentalno zdravlje i strah od osvete partnera. U konkretnom slučaju strah je generisan saznanjem da jedna kopija ključeva i dalje egzistira u nekom od njegovih džepova, kao i naknadna pamet i analiza ponašanja čiji je rezultat pretpostavljena dijagnoza.  A ko se plaši treba da se zaštiti, može i hladnim oružjem ili malim sprejom koji tera na plakanje.

Kako vreme odmiče, stvari se vraćaju u normalu, izgubio se teleći pogled junakinje, a Tinder je ponovo zasijao u punom sjaju, čekajući novu priliku da demantuje loše mišljenje koje imam o njemu.

Za nas ostale, vreme se i dalje vuče ...






Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vrhunske, instan