Skip to main content

Rakija

Stegnut sam, teško pričam. Prva. Toplo u grlu, stresam se lagano. Grebe me, osećam blagi miris voća, dobra je. Druga. Delovanje je još daleko. Treća, červrta, peta.

Photo by Daria Nepriakhina on Unsplash
Opušten sam, smeh sam navire. Jezik se razvezao, priča ide sama. Šesta, konobar me gleda, shvata da je lakše ako donese bokal. Voda, ključna je voda. Osma, čaša vode. Muzika, iz stomaka počinje da udara ritam. Primećujem ljude, imam potrebu da su mi blizu. Prag tolerancije polako se podiže za poznanike, spušta za neznance. Smeh, vragolast smeh. Još vode. Deveta.

"Rakia or Rakija is the collective term for fruit brandy popular in the Balkans. The alcohol content of rakia is normally 40% ABV, but home-produced rakia can be stronger (typically 50%)"

Volim sve, blago uneravnotežen, veseo. Entuzijazam prosto navire. Deseta, kreće euforija. Šetnja, prazna ili ispunjena, smeh i voda, mnogo vode, povremeno ustajanje i nazdravljanje. Ne brojim viśe, prepuštam se. Tako sam srećan. Vid mi se muti, tako želim da sve učinim srećnim.

Grlim sve, podižem ruke. Još jedna, voda, pa još jedna, krivim glavu, samo klizi. Zatvaram oči, tako je lepo, sve ja nestalo, to sam ja, slobodan i nesputan.

Stomak počinje da se buni, mozak veseo, ali gasi se deo po deo. Razum bledi, osećanja naviru. Negoduje, alkohol želi napolje, ne podnosi skučenost i stomačnu kiselinu. Još jedna. Mozak se usporava, noge su teške, tako im je teško. Mali mozak i centar za ravnotežu žele jedno, radim drugo. Gasim se, teško se nosim sa svim, sa trenutkom.

Spuštam kapke, crnilo traje sve duže i duže, zvuci su negde tamo u daljini, mada snažni i nerazgovetni. Svetlo mi igra pred očima. Sećanja.

Postaje teško, jako teško. Želim da održim kontrolu, telo otkazuje poslušnost. Trep. Trep. Treeeppppp ...

Gde sam?

Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vrhunske, instan