Skip to main content

Četiri musketara

Sa nekim ljudim povezan si, čini ti se oduvek, pa sve do zauvek. Kada ih upoznaš, pojma nemaš da ćete, ovako ili onako, biti nerazdvojni. U početku obitavaju na periferiji tvog života, a zatim se, malo po malo, sele prema centru, neprimetno, tako da ne možeš da se setiš ni kada, ni kako se to dogodilo. Putevi, momci, devojke, muževi, žene razvlače vas na različite strane, ekipe guraju u drugačije fazone, ali na kraju, uvek završite kriveći se od smeha ili ređe plačući. Poznanika imam puno, prijatelja relativno malo, na rodbini bi mi mnogi pozavideli, ali samo ja imam moje musketare.

Recept za viđanje:
  • Četiri musketara, tri ludaje, različitih senzibilita: luda-ko-struja, nesigurno-duhovita, šatro smerna-organizovana.
  • Situacije dosade, euforije, neizmerne tuge, radosti ili jednostavno slobodnog vremena.
  • Malo ili malo više alkohola ili respirator.
  • Terasa ili neko mesto gde gruva muzika, ali takva da se bar jedan nervira.
  • Poneka tajna.
  • Malo slabosti dobro umešane u zajebanciju.
  • Prstohvat bleje.
"Four Musketeers - This is a half-disparaging, half-humorous, and half-well-intentioned name given to the four bright, somewhat nerdy, and inseparable seniors."

Veče početi hladno, najbolje je da dva musketara iskomuniciraju slabost ili tajnu. Slabost je ok, daje dovoljno materijala, bilo to kilaža, pogubljenost ili suluda rođaka. U tom trenutku zaliti alkoholom, podgrevati lagano. Ukoliko je tajna, progovoriti na guzicu, čime započinje proces uključenja trećeg. Dodati malo neizdrža, čime se stiču uslovi za četvrtog člana.

Teško se organizovati, jedva stići, izbeći što više obaveza. Ukoliko neko neće da se pojavi, ubeđivati nekoliko desetina minuta, koristiti udarce ispod pojasa i periodično proveravati distancu. Dok čekate, možete iskoristiti situaciju i nekog od prusutnih zaliti vinom. Uvek, ali uvek, i opet uvek, dodajte još 20 minuta, bar. Pončo je uvek pravi izbor garderobe.

Obavezno izabrati jednog kao žrtvu, biti neumoljiv, kada žrtva pokuša da prebaci fokus na nekog drugog. Periodično podsećati na najveće blamove iz prošlosti, držati na vatri dok ne porumeni. Zatim ohladiti grubom šalom i na kraju umešati malo ogovaranja. Ukoliko nekome treba pomoć, prebaciti se u mod za podjebavanje. Ukoliko se neko nadrka, nastaviti sa podjebavanjem.

Ako ste u prilici, isplanirati zajednički put, a neposredno pred polazak pozvati nekog drugog ili smisliti izgovor za neodlazak. Po povratku zatrpati ekipu pričama o provodu i uvek setno pričajte kako je bilo divno. Kao kontru, ako niste putovali, možete reći nešto o svom zmijskom telu i potrebnom naporu da se do njega dođe ili o tome kako ste pasionirani ljubitelj banjskog turizma. Ravnomerno unositi alkohol.

Nasumično u toku večeri pućiti usne, opaljivati selfije, a onda besno brisati slike. U stvari pobrisati sve slike. Dobro, možda ostaviti neku grupnu za uspomenu. Telefon držati na mute, osim kada želite da nervirate druge, tada možete slobodno piljiti u besmislene informacije s mreže.

Veče se ne može zamisliti bez planiranja ishrane i fitnes programa za celu godinu, poželjno je istog trenutka kupiti karticu za fitnes centar, ako prilike to dozvoljavaju. Najbolje kupiti 30 termina, od kojih ćemo dvanaest, interno, unapred, računati kao odrađene. Dodati dijete 10/7 (deset kila za sedam dana) ili još bolje 10/3, kao neizostavni začin zenita večeri. Napamet znati tablicu trošenja kalorija.

Taman kada rešite da ništa ne jedete, spremite najaču zakusku na svetu, satrite sve iz frižidera i zalijte malo slatkišima. U drugoj varijanti sačekajte da svi odu, prethodno se zakunite da nećete jesti, pa uradite kako je gore navedeno.

Ako prilike dozvoljavaju, još par razgovora telefonom i na kraju omamljeni san.

Svi, hik, za jednog ... <3

Photo by Jesse Collins on Unsplash

Comments

Popular posts from this blog

Kako se kalio čelik

Braće Jerković, radničko naselje na periferiji Beograda u kojem sam proveo detinjstvo i koje me je umnogome oblikovalo kao ličnost, zauvek će ostati deo mene. Kraj policajaca, socijalnih slučajeva, krimosa, radnika i dođoša iz svih krajeva bivše države, koji istovremeno, pored svih nedostataka, volim, ali i mrzim. Da bi mogli da zamislite kako je izgledalo odrastanje prvo moram da vam dočaram geografiju zavičaja.  Na severozapadnoj granici naselja nalazi se mitska Marinkova bara, lavirint malih ulica naseljenih Ciganima, danas Romima, mesto gde Kusturica uvek može svratiti po malo inspiracije. Dok se padinom Zaplanjske penjete istočno prema stadionu Voždovca, čiji se najverniji fanovi slikovito zovu Invalidi, počinje stari Jerković, mešavina privatnih kuća i prvih radničkih zgrada, sa osnovom školom "Branislav Nušić", hirurški podeljenom ulicom, gde su dva krila povezana pasarelom. Danas ćete je prepoznati po tržnom centru Stadion, prvom susedu, koji sa Centralnim Grobljem f

Pornografija naše mladosti

Dugo sam se razmišljao kako da napišem ovaj post, a da bude pristojan, korektan i da ne veliča pornografiju kao takvu, pogotovo ne sve ono negativno vezano za nju, a sa druge strane da opiše tu nevidljivu povezanost, ne samo mene, već celih generacija dečaka i muškaraca (možda i žena, ali do tih informacija je teško doći i ukoliko je neka od vas spremna da gostuje na tu temu rado ću objaviti pogled iz ženskog ugla) i ulogu u našem odrastanju. Pornografija nekad i danas potpuno su dva različita pojma, poredimo fiću i porše, s tim što nam je porše već peti auto ispred ogromne vile, nakon što smo se obogatili, a za fiću nas vezuju mladalačke uspomene, čuvamo ga zbog zadnjeg sedišta za koje smo emotivno vezani. " Pornography (often abbreviated porn) is the portrayal of sexual subject matter for the exclusive purpose of sexual arousal." Na samo pominjanje pornografije većini čistunaca se diže kosa na glavi, verovatno opravdano, ali kada si klinac, ona je zvezda vodilja, svet

Biti štreber

Od kada znam za sebe škola, tačnije želja za znanjem, je kod nas meta podsmeha. Od prvog razreda možete čuti decu kako vršnjake nazivaju pogrdnim imenima jer su pametnija ili žele da znaju više. Pokušaću da dočaram šta za mene znači škola, zašto je ona karta za slobodu, zašto sam uvek bio ponosan kada me zovu štreberom i zašto se pokušava i, nažalost, uspeva sistematsko uništavanje obrazovnog sistema u Srbiji. Photo by  Cole Keister  on  Unsplash Danas bi verovatno bio neki hausmajstor da profesorka matematike nije prepoznala, kakav-takav, talenat za matiš u petom razredu. Strpljivo me je pripremala za takmičenja, uporno, bodrila i utabala put mojoj karijeri. Kada mi je ulila poverenje u samoga sebe išlo je lako, 15 godina neprekidnog učenja, školovanja i to je to. Ko kaže da ima prečica ili laže ili je neverovatan talenat, što je moguće, ali izuzetno retko. Prosto ne verujem dok gledam one idiotske reklame koje vam prodaju san da će od vas za 3 meseca napraviti vrhunske, instan